Da li, uz stečajnu, carinsku, drumsku i ine mafije, u Srbiji
postoji, i ne tako medijski istaknuta, i elegantno prikrivena gerontološka
mafija? Advokat, naravno neće odgovoriti direktno na ovo pitanje Nataše
Miljković, već će reći kako postoje indicije da postoje takve situacije, a u
takvim situacijama, primetiće, najveća je odgovornost na sudijama i sudovima.
Naćelnica nadležnog ministarstva nema sazananja o tome da su prsti organizovane
mafije upletene u nečasne poslove pri sklapanju ugovora o doživotnom
izdržavanjustarih i nemoćnih osoba, ubraja tu u pojedinačne slučajeve kojih je,
priznaje, povelik broj. Šta njeno ministarstvo radi kad dobije takva saznanja?
Podnosi krivične prijave. Šta biva sa njima? Primer je iz 2001: od osamnaest
prijava, deset je procesuirano, ali nijedan postupak nije završen. Gost iz Niša
koji dolazi sa pričom o tome kako je lekar «nasledio» svog pacijenta, a njegovog
šuraka, izražava se slikovito kada govori o pravničkim zavrzlamama, pa kaže da
je sve upakovano u celofan normativa i zavezano mašnicom, u ovom slučaju
neuropsihijatrijskog veštačenja koje, dakako, ima svoju (evro ili dinarsku)
cenu. I taj slučaj je uredno procesuiran stigao do tužilaštva, a u tužilaštvu mu
se zametnuo trag.
Ključ za problem očigledno nije jednostavno pronaći, već i
zbog toga što se, kako je u emisiju naglašeno, prljave radnje sa starim i
nemoćnima, obavljaju «pod maskom institucija», a karike u lancu kriminala,
organizovanog, ili ne (advokat će ipak dozvoliti da neki vid organizovanog
kriminala ipak postoji) nisu samo lekari , već i trgovci nekretninama, sudije,
advokati, pa i policija. Tema je, što bi se reklo, tak načeta, ali sa dovoljno
strana, i za jednu televizijsku emisiju bez praznih priča.
TV kritika
Feliks Pašić
TV novosti 13. decembar 2006